25.10.2018.

Čistoća.

Igraš se lutkama, ispunjena snažnim osjećajem sigurnosti koji prkosi odraslosti, koja te čeka nakon što ispustiš majčinu ruku i pođeš u svijet. Postaješ lovina. Ljudskih pogleda, zlobe, ponekad zagrljaja, ponekad zavisti, tuđe oholosti, surovosti života. Ponadaš se da te oči koje šaraju po tvome staklenom licu žele u svoje okrilje pustiti. Na kraju, na tom istom, nježnom bijelome licu, ostaje ožiljak da bi naučio da u drugoj priči ne budeš lovina. Ali niti lovac. Ako si dovoljno čovjek bit ćeš samo ti. Falim sebi. Fali mi momenat kad sam znala da me ne može niko dotaknuti jer sam dovoljno duboko u sebi skrivena. Al'...ne može se tako živjeti, nit' biti žrtva. Treba razbiti staklenu kuglu unutar koje idilično pada snijeg. Niko nije čist. Niko. Ili te uprljaju... ili sam sebe zaprljaš. Izbori su kompleksna stvar, tako da do "crno ili bijelo" situacije treba proći nijanse spektra svih boja. Jedno je sigurno. To je da čovjek, ipak... mora ostati svoj. Ma šta se to desilo...

24.01.2018.

Za one koji osjećaju i ne boje se toga.

Kako nazvati one koji svakom porom svog bića osjećaju druge, osjećaju svaki pokret, znaju unaprijed svaki potez, uzdah. Jesmo li mi nova ljudska bića ili možda samo prokleti od svega toga? Koliko je "mnogo"? Koliko je to previše za osjećati? Voljela bih da mogu nestati. Kakvo je ovo iskušenje? Toliko otvoren za sve udarce biti? Pomislit ćete da patetišem ali se stvarno osjećam kao rupa u zemlji u koju propada sve što poželi da se izgubi.

19.09.2013.

sinhro?

Promenicu jezik, pokret, telo ...tvoj korak je moje ime, cuvaj me.

18.09.2013.

Umjetnost zvana emocija.

Ustajem. Podignute obrve zbog bola i košmara u glavi, oštar miris jutra. Prekrasan početak radnog dana. Da se barem sve može da odnese vodom. Da, sve jeste tako jednostavno. Možda i previše. Koncept želje i male otrovne doze ljubavi prema nekome, opasno je kada dobije svoj sjaj. Oslijepi. Međutim, jednim osvrtom iza sebe na uspjeh i sve vandimenzijske minute izmole blagi osmijeh u kutu usana. Udahnem miris septembra i smjelo ukoračam u novi dan. Ne postoji ništa za što nema razloga da se osvrne i pogleda nazad. Nova inspiracija me intrigira, zapanjuje, čeliči strast i testira mi emocije, nema veze... neka traje. Umjetnost emocija donosi privilegije sa vremenom za biti svoj onda kada je to najteze.



Posts.



Credits

Counter: 1216

Prilagodila: HoneeyBee