Čistoća.

Igraš se lutkama, ispunjena snažnim osjećajem sigurnosti koji prkosi odraslosti, koja te čeka nakon što ispustiš majčinu ruku i pođeš u svijet. Postaješ lovina. Ljudskih pogleda, zlobe, ponekad zagrljaja, ponekad zavisti, tuđe oholosti, surovosti života. Ponadaš se da te oči koje šaraju po tvome staklenom licu žele u svoje okrilje pustiti. Na kraju, na tom…

Nastavi čitanje →

Za one koji osjećaju i ne boje se toga.

Kako nazvati one koji svakom porom svog bića osjećaju druge, osjećaju svaki pokret, znaju unaprijed svaki potez, uzdah. Jesmo li mi nova ljudska bića ili možda samo prokleti od svega toga? Koliko je “mnogo”? Koliko je to previše za osjećati? Voljela bih da mogu nestati. Kakvo je ovo iskušenje? Toliko otvoren za sve udarce biti?…

Nastavi čitanje →

O ljudima.

Postoje dobri ljudi. Postoje inferiorni ljudi. Postoje emotivni ljudi. Postoje grubi ljudi. Postoje ljudi slicni zivotinjama. Ali najgori su oni koji zaborave da su ljudi. Da su to ikad bili. Probude u tebi silu, vatru, bujicu misli koje kad se pretoce u rijeci idu preko svega sto je nekada bilo… a unutra plač, tuga, osjecaj…

Nastavi čitanje →